​

Prva faza razvoja Tribal Fusion trbušnog plesa nastala je kada je Jill Parker osnovala plesnu skupinu Ultra Gipsy u ranim 90-tima. Time je pokrenula novi žanr koji uključuje utjecaje modernog orijentalnog plesa i alternativnog životnog stila u kombinaciji sa American Tribal Styleom (ATS-om). Sa bazom u ATS-u, Jill je proširila plesni vokabular i unijela razne nove stilove i tako formirala bazu plesa kojeg danas nazivamo Tribal Fusion trbušnim plesom.

Osnovna postavka ATS-a je grupna improvizacija, dok Tribal najčešće zahtjeva dogovorenu koreografiju, što je jedna od razlika između Tribala i ATS-a.

Još jedna odlika Tribala je filozofija otvorenosti i prihvaćanja različitosti. Tribal, primjerice, mogu plesati i muškarci, a oblik tijela i godine također ne igraju ulogu u ovom plesu. U velikoj većini, ljudi koji se bave ovom vrstom plesa su otvorenog uma i vode stil života koji ponešto odudara od većine.

Još je nekoliko prominentnih plesačica dodalo poseban stil Tribal Fusionu. Jedna od njih je Rachel Brice, jedna od prvih koja je utabala put za solo nastupe. Njen pristup izolacijama i upotrebi yoge kao discipline za treninge prešla je stilske barijere i povećala broj entuzijasta za ovim stilom plesa. Heather Stants je osnovala plesnu skupinu Urban Tribal kojom je dodala suvremene elemente ovom stilu te smanjila opseg kostima koji je tipičan za Tribal kako bi skrenula pažnju na same pokrete.

S obzirom na to da je fuzija jedan od osnovnih elemenata ovog stila, u prirodi mu je da se mijenja i da evoluira, no kako bi se ples mogao nazvati Tribal Fusionom, u plesu mora biti prisutna jasna tehnika trbušnog plesa i jasan omjer stabilnosti i izolacija.

Glazba na koju se pleše je širokog spektra, najčešće je to elektronska glazba  (trip hop, dub, neke vrste psy-trancea, trap music), no pleše se i na drum solo, bliskoistočne ritmove, a nekada čak i na komercijalnu glazbu, hip-hop ili rock.

Kostimi se obično sastoje od suknji ili hlača u kombinaciji s ukrašenim grudnjakom i remenom koji odišu plemenskim motivima i uzemljenim materijalima. Odnedavno su se počeli koristiti i sjajeći materijali, ali u razumnoj mjeri.

Važno je da plesači koji se odlučuju na nastupe u javnosti izvan školskih produkcija uče od više učitelja, posjećuju radionice i prije nastupa budu adekvatno utrenirani kako bi se plesna forma shvatila ozbiljno i održala nivo kakav zaslužuje.